Pripremila: s. M. Tarzicija Eiemak EITANJA:

Iz 48, 17-19
Ps 1, 1-2. 3. 4 i 6
Mt 11, 16-19

»U ono vrijeme: Reee Isus mnoštvu: „Komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: 'Zasvirasmo vam, i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.' Doista, do?e Ivan – niti je jeo niti pio, a govori se: '?avla ima.' Do?e Sin Eovjeeji – jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinikâ i grešnikâ!' Ali opravda se mudrost djelima svojim.“«

Isus za prispodobu uzima djeeju igru koju je imao priliku eesto vi?ati po gradskim trgovima: jedna skupina djece glumi pogreb, a druga svatove te jedni drugima odbijaju odazvati se plaeem ili pjesmom, nego im uporno prkose eineai suprotno. Igra je bila prolaznicima zanimljiva, a Isus slikom te igre opisuje i osu?uje svoje suvremenike koji se ponašaju mušieavo, prkosno, hirovito i neodgovorno. Za razliku od bezazlene djeeje igre, ovdje se radi o spasenju.
„Doista, do?e Ivan – niti je jeo niti pio, a govori se: '?avla ima.' Do?e Sin Eovjeeji – jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinikâ i grešnikâ!'“ Ivan je živio kao pustinjak, odijevao se i hranio oskudno. Služio se stvorenim dobrima najmanje moguae. Pozivao je na obraaenje, na promjenu života. Svojim životom svjedoeio je da se kraljevstvo nebesko približilo. Pokazao je da je moguae i potrebno obratiti se, ne vezati se na stvorena dobra radi istoga kraljevstva nebeskoga. Me?utim, oni koji nisu dopustili da u njih prodre njegov prodoran glas koji je iz pustinje dopro u unutrašnjost gradova, jednostavno ga prozvaše opsjednutim.
Isus je bio siromah i živio je kao siromah, ali ne poput ostalih judejskih siromaha. On je bio siromah radi kraljevstva nebeskoga i rado se odazivao biti gostom za stolom drugih kako bi im donio radosnu vijest, osobito ako su ga pozivali oni koji su radi njega napustili svoju prošlost. Isti oni koji zatvoriše srca na Ivanov glas, zatvoriše srca i na Isusov blagi glas. Jednostavno prezreše Isusa nazvavši ga izjelicom i pijanicom, jednakim ološu društva. Svojom ocjenom i stavom ispadoše iz igre koju je zaigrala Mudrost: kod Ivana kao pokajnieki plae radi doeeka kraljevstva Božjega, a kod Isusa kao svadbena pjesma prisutnoga kraljevstva Božjega.
Odbijanje oeitih Božjih znakova, djela njegove mudrosti, strašna je i sudbonosna neposlušnost. Odbijanje samoga Boga. Neposlušnost ostavlja eovjeka u tami, prepušta ga njegovim snagama i ludosti, i još gore – propasti. Oni koji su odbili poslušati Ivanov glas pokore i krštenje obraaenja, odbili su i Isusov glas radosne vijesti i svadbene radosti zbog povratka eovjeka Bogu.
Crkva ovim evan?eljem u Došašau stavlja pred nas ozbiljan izbor. Ponajprije, kojoj skupini pripadamo: jesmo li samo promatraei koji ravnodušno ili zlobno promatraju vjeru, sakramente, cjelokupni crkveni i kršaanski život, kritieki slušaju i procjenjuju svaku rijee Crkve ili skupini koja se zalaže, koja je otvorena djelovanju Duha i prepoznaje djela Mudrosti? Kada nam nije važan sadržaj nego ono samo izvanjsko, tada smo poput djece iz prispodobe. A to nam se doga?a onda kad nam je misa dosadna, kad nam nedjeljna misa nema smisla, kad nam je Sveto pismo samo jedna od knjiga, kad nam sakramenti predstavljaju muenu obvezu, kad su nam svetkovine samo sveeani rueak i pokloni, kada oeekujemo da se drugi promijene pa aemo se i mi. Možemo slobodno reai da se tada ludost opravdava svojim djelima.
Mudrost je zaigrala svoju igru. Tko je posluša, „sve što radi dobrim urodi“ (Ps 1,3); tko je ne posluša, on je „ko pljeva što je vjetar raznosi“ (Ps 1,4).